Obožavam srednji vijek,da ne pominjem slikare tog doba, njihova veličanstvena djela, a čarobna je i atmosfera u srednjevjekovnim kućama, maglovita od dima i prigušene svjetlosti svijeća, prostorije u zagasitim tonovima i glomaznim i ne baš praktičnim namještajem.. Pitam se kako je tada sve mirisalo.. na domaći sapun?prašinu ili hranu iz kuhinje..hm, nećemo da rušimo iluziju.. :)
Pokušavajući da realno zamislim atmosferu tadašnjeg života, nevjerovatno mi djeluje prema uslovima u kojima se danas živi. Volim čitati knjige koje dočaravaju duh prohujalih vremena, mada i filmovi ostavljaju jak utisak. Jedan od njih je film "Djevojka sa bisernom minđušom" koji me nikako nije ostavio ravnodušnom. Inspirativne su scene procesa nastajanja slike,a nisam mogla ne obratiti pažnju na skoro svaki detalj u scenografiji. Naravno,u knjizi je daleko bolje opisan rad slavnog Johannesa Vermeera, glavnog krivca za predivan portret nepoznate djevojke. Savremena dizajnerska legenda John Saladino pronašao je inspiraciju u Vermerovim djelima i prenio njegovu viziju u stančić u Sohou.
Johannes Vermeer je uspio da svakodnevicu transformiše u remek djelo sa svojim nenapadnim intenzitetom, čistotom svjetlosti i forme,dok je Saladino prenio te zakonitosti u savremeno okruženje. Da bi stvorio tihu, intimnu atmosferu koristio je paletu neutralnih, kremastih tonova, nasuprot toploj boji drveta, zemljanih niijansi i ponekim akcentom u boji lavande i zimzelenih biljki, sve to uokvireno raskošnim tkaninama i kožnim namještajem. Cijeli ambijent je vrlo dramatičan, pokazuje slojevitost srednjevjekovnih slika, a ponegdje podsjeća i na minimalističku sliku.
Željela bih zakoračiti u ovaj stan, imala bih osjećaj da sam prošla kroz rupu u vremenu..
Pokušavajući da realno zamislim atmosferu tadašnjeg života, nevjerovatno mi djeluje prema uslovima u kojima se danas živi. Volim čitati knjige koje dočaravaju duh prohujalih vremena, mada i filmovi ostavljaju jak utisak. Jedan od njih je film "Djevojka sa bisernom minđušom" koji me nikako nije ostavio ravnodušnom. Inspirativne su scene procesa nastajanja slike,a nisam mogla ne obratiti pažnju na skoro svaki detalj u scenografiji. Naravno,u knjizi je daleko bolje opisan rad slavnog Johannesa Vermeera, glavnog krivca za predivan portret nepoznate djevojke. Savremena dizajnerska legenda John Saladino pronašao je inspiraciju u Vermerovim djelima i prenio njegovu viziju u stančić u Sohou.
Johannes Vermeer je uspio da svakodnevicu transformiše u remek djelo sa svojim nenapadnim intenzitetom, čistotom svjetlosti i forme,dok je Saladino prenio te zakonitosti u savremeno okruženje. Da bi stvorio tihu, intimnu atmosferu koristio je paletu neutralnih, kremastih tonova, nasuprot toploj boji drveta, zemljanih niijansi i ponekim akcentom u boji lavande i zimzelenih biljki, sve to uokvireno raskošnim tkaninama i kožnim namještajem. Cijeli ambijent je vrlo dramatičan, pokazuje slojevitost srednjevjekovnih slika, a ponegdje podsjeća i na minimalističku sliku.
Željela bih zakoračiti u ovaj stan, imala bih osjećaj da sam prošla kroz rupu u vremenu..
No comments:
Post a Comment
Always love to know your thoughts. Thanks for sharing