06/06/2012

personal notes ** lične zabilješke



Razmišljam kako da počnem sa pisanjem, jer nemam običaj da pišem išta što nije usko vezano sa dizajnom enterijera. Ali osjećam potrebu da kažem i nešto više...i već neko vrijeme želim da vam se obratim manje formalno. Uh, da možete vidjeti kako sam trenutno zbunjena: šta da napišem, kako da sročim, kako da ne zvuči glupavo? zato se unaprijed izvinjavam na moguće nepovezanosti... iako neću reći ni napisati ništa posebno

Kada čitam razmišljanja, dileme ili doživljaje drugih blogera, to mi djeluje tako jednostavno i prirodno, dok čitam kao da vidim i čujem tu osobu dok priča. A ja? ne mogu sklopiti jednu rečenicu.

Blog PassionDecor sam stvorila prvenstveno iz velike ljubavi prema uređenju doma i lijepom življenju, iako isprva nisam imala pojma šta blog predstavlja. A i dalje učim. Internet me je preplavljivao fotografijama predivnih enterijera, fantastičnih kreativnih zamisli i izvedbi, idejama i inspiracijom. Počela sam skupljati sve što mi je bilo interesantno na hard disk, ali sam ubrzo izgubila nit gdje sam šta našla. Blog je došao kao logičan nastavak i savršen odgovor na moju potrebu da budem organizovanija a i da sa istomišljenicima podijelim inspiraciju i znanje/neznanje

Svima vama koji dolazite na PassionDecor i koji odvajate vrijeme za komentar - BESKRAJNO HVALA, činite me VEOMA SREĆNOM :) i sada nisam željela da vičem, već da izrazim veličinu mojih osjećanja. A ja sam nemarna...da zahvalim, odgovorim na mailove, posjetim redovnije vaše blogove... Da, mogla bih se opravdati. Znate ono, imam četvorogodišnjaka i bebu, ludnicu tokom dana, neprospavane noći + prestar kompjuter (ima li još neko 512 MB RAM? iko?) koji jedva može jednu radnju da uradi bez prekida. Ipak, kada vidim neke druge mame, uz čak i više djece i obaveza, kako uspjevaju i stižu mnoogo više od mene - naljutim se! Na sebe, naravno! Prijateljima želim da budem pravi prijatelj, da pokažem da mi je stalo, da mislim na njih, da ih cijenim...a Bogu zahvaljujem što me vole ljudi koji su tako puni razumjevanja za moje nejavljanje mjesecima, zaboravljanje bitnih datuma (i pored alarma i podsjetnika), ne pisanje pisama i što i dalje žele da mene zovu svojim Prijateljem.
I vama, dragi prijatelji, što dijelimo ovu virtuelnu scenu, želim da pokažem da cijenim što me posjećujete i komentarišete. Neću prestati da se trudim da budem ljubazna i zahvalna...nadam se svakim danom sve više.

A okidač za ovu ćakulu je što sam baš danas naišla na dvije blogerke kojima su ukradene, odnosno prisvojene fotografije i/ili tekst sa sajta, bez povratnog linka. Ušla sam u "debatu" na tu temu (dobro, nije baš debata kad su svi istomišljenici). Samokritična, odmah sam krenula i sa preispitivanjem da li ja dovoljno poštujem tuđu imovinu? dosad sam iskreno smatrala da poštujem, jer se trudim pronaći originalni izvor fotografije, ili u najmanju ruku proslijediti linkom na mjesto gdje je fotografija pronađena. Ali, da li je to dovoljno? da li vlasnici i tvorci fotografija, enterijera i kreativnih ideja smatraju da je to dovoljno? ne bih željela narušiti ičije pravo. Smatrala sam, i smatram, da samim tim što je javno predstavljeno, vlasnik daje do znanja da se može dalje promovisati. Shvatila sam da ima mnogih koji se s tim ne slažu. Da li ima neki zvaničan kodeks ili je ipak samo na snazi ovaj prećutni, gdje se trudiš svakoga ispoštovati u nadi da je upravo to i drugoj strani dovoljno?!
Internet mnogima djeluje kao mjesto gdje je sve stavljeno na izvol'te, gdje se besplatno može doći do koječega, i da te niko neće otkriti ako  kopiraš tamo nešto i to predstaviš kao svoje. Sve se otkrije, prije ili kasnije.

Divim se svima vama, blogerima, koji donosite svjež sadržaj u ovaj virtuelni svijet. Dijelite svoje fotografije, rukotvorine, kulinarske čarolije, misli, znanja, životne priče...
Ja pak na svom blogu dijelim sve što me inspiriše kod drugih u ovom virtuelnom svijetu. Jer nemam šta da pokažem svoje. Stan mi je uvijek u haosu a ručni projekti se odlažu na neodređeno ili se pretvore u igrariju sa djetetom. Da li me to čini neproduktivnom, nekreativnom, prepisivačem?!

5 comments:

  1. Način na koji uređuješ ovaj blog čini te kreativcem,otkrivaš nam divne stvari,inspirišeš.I sasvim jasno staviš do znanja da to nisu tvoje fotke,zato budi bez brige i nastavi da radiš a mi ćemo nastaviti da svraćamo i uživamo.Pozdrav!

    ReplyDelete
  2. internet je javni prostor, naravno. Ono što se pristoji kad dodješ kod nekoga u goste, pristoji se i na internetu. A ti si, čni mi se, i pristojna gošća i domaćica! Osim toga, kreativna je ideja Balkan breeze i još mnogo toga kako biraš, kombiniraš i stvaraš blog.

    ReplyDelete
  3. uvijek rado svratim na tvoj blog, sviša mi se njegov 'ugođaj' i nadahnuće koje mi budi. vrlo si korekta, ne sekiraj se! :)

    ReplyDelete
  4. Ne, tvoj blog je kao da čitamo virtualni časopis za uređenje stanovanja u kojem ima svaki post svoju temu...I za to je potreban trud, volja, želja, vrijeme, inspiracija, kreativnost...Zato samo hrabro dalje!

    ReplyDelete

Always love to know your thoughts. Thanks for sharing

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails